Trumpovi napadi tjeraju EU da ubrza rad na vlastitoj odbrani

U takvim okolnostima europske vlade sve češće testiraju modele europskog sigurnosnog poretka. Najvažnije odluke o podršci Ukrajini sve se češće dogovaraju unutar “koalicije voljnih” koju predvode Ujedinjeno Kraljevstvo i Francuska, uz ključnu ulogu Njemačke. Paralelno s tim, europski dužnosnici ispituju mogućnosti dublje koordinacije kroz britanski Joint Expeditionary Force ili jačanje “europskog stuba” unutar NATO-a, što je koncept koji Pariz zagovara godinama, a koji sada dobija podršku Berlina.

Europski sigurnosni zvaničnici priznaju da su razgovori s američkim partnerima postali “neugodni”, posebno kada je riječ o garancijama Ukrajini i tumačenju člana 5 NATO-a. “Neizvjesnost je jednostavno prevelika”, rekao je visoki odbrambeni zvaničnik iz jedne europske države, dodajući da pitanje više nije da li će Europa morati preuzeti primarnu odgovornost za vlastitu odbranu, već kada.

Zabrinutost je dodatno porasla nakon što se američki državni sekretar Marco Rubio nije pojavio na posljednjem sastanku ministara vanjskih poslova NATO-a, što se u historiji Alijanse desio tek nekoliko puta. Njegov zamjenik Christopher Landau dodatno je zaoštrio ton, optužujući europske države da zanemaruju američku vojnu industriju i štite vlastitu.

Objava Nacionalne sigurnosne strategije Trumpove administracije prošle sedmice dala je dodatni poticaj europskim naporima da pronađu nove sigurnosne mehanizme. Dokument poručuje da je era u kojoj SAD “drže svjetski poredak poput Atlasa” završena, te da “bogate i sofisticirane države moraju preuzeti primarnu odgovornost za vlastite regije”. U Europi, strategija upozorava da masovne migracije “transformišu kontinent” i dovode u pitanje da li će određene članice NATO-a uopće ostati pouzdani saveznici.

Europski zvaničnici već rade na alternativama. EU komesar za odbranu Andrius Kubilius izjavio je da je potrebno razmotriti dodatne garancije u slučaju da se član 5 NATO-a pokaže nepouzdanim, navodi Politico. Kao pravni temelj navodi član 42.7 Ugovora o Europskoj uniji, uveden nakon kosovske krize krajem 1990-ih. Istovremeno, američki ambasador pri NATO-u Matthew Whitaker nedavno je sugerisao da bi Njemačka mogla preuzeti vodeću vojnu funkciju unutar Alijanse, što europski zvaničnici smatraju signalom da Washington očekuje veću odgovornost Europe.

Rastuća procjena europskih obavještajnih službi da bi Rusija mogla napasti neke od istočnih saveznika već 2028. dodatno pojačava hitnost. Njemačka, koja je decenijama čvrsto stajala uz američko vodstvo, sada pod kancelarom Friedrichom Merzom razmatra kako uključiti francuski nuklearni arsenal u europski odbrambeni okvir. Merz je poručio da su dijelovi američke strategije “neprihvatljivi” i naglasio da Europa mora postati znatno nezavisnija u sigurnosnoj politici.

Međutim, put ka europskoj samostalnosti u odbrani pun je prepreka, od finansijskih i političkih do institucionalnih. U NATO-u ne postoji plan za Alijansu bez SAD-a, a Europa se suočava s ozbiljnim nedostacima u kapacitetima, posebno kada je riječ o obavještajnim sredstvima, strateškom transportu i dubinskim udarima, gdje SAD trenutno imaju dominantnu ulogu.

Uprkos tome, europski zvaničnici sve jasnije poručuju da su zabilježili promjenu američke politike. Kako je rekao bivši američki ambasador pri EU Anthony Gardner, nova sigurnosna strategija predstavlja “izdaju 80 godina američke dvostranačke politike”. I dok Washington preusmjerava fokus prema Arktiku i Indo-Pacifiku, Europa se priprema za novu eru, onu u kojoj će morati preuzeti mnogo veću odgovornost za vlastitu sigurnost.

╰┈➤ Program N1 televizije možete pratiti UŽIVO na ovom linku kao i putem aplikacija za Android /iPhone/iPad